Planinarski hod tragom prvih “laznji”

tragom prvih laznji samobor

Oko 1000 planinara iz naše i nekoliko susjednih zemalja, svojim pohodom na trasi Rude-Veliki dol-Oštrc-Plešivica obilježilo je 140 godina otkako je prvih 12 planinara organizirano pošlo na prvi hrvatski planinarski izlet u Samoborsko gorje...

Istodobno kada je osnovano Zagrebačko sveučilište, Zbor liječnika Hrvatske, Hrvatski pjevački savez i razna druga kulturna društva, sastao se tucet intelektualaca, uglavnom akademika i sveučilišnih profesora, i osnovao Hrvatsko planinsko družtvo (HPD). Time su Hrvati postali deveti narod na svijetu koji je prihvatio ovu tekovinu zapadne civilizacije. Prvo društvo bio je Alpine Club, osnovan 1857. u Londonu. HPD je krasila jedna osobitost. Naime, njegova glavna svrha nije bila osvajanje vrhova, nego upoznavanje gorovitih dijelova Hrvatske koji su u to doba krili brojne nepoznanice. O znanstvenima ambicijama HPD-a svjedoči, pak, podatak da su dvije glavne osobe u tom događaju bile akademik Josip Schlosser i Gjuro Pilar.

Evo jednog izvatka iz Pilarova tadašnjeg putopisa: “Prva laznja (danas se govori uspon) društva bje opredieljena na 17. svibnja na Duhovski ponedjeljak, a predmet laznje bio je Oštrc i Plješivica, dva briega rastavljena liepom dolinicom, u kojoj leže Rude blizu Samobora (Zagreb je u to doba bio velik otprilike kao današnji Samobor). Isprva se je bilo prijavilo 25 članova za tu laznju, no malo po malo se je broj učesnika smanjio uslied raznih zapreka, te se napokon od onih, koji su stalno obećali, samo 12 njih na kolodvoru nadje… Večernjim vlakom krenu družba željeznicom do Podsuseda, gdje ih dočeka srdačnim pozdravom ljekarnik Švarc, povjerenik društva za Samobor. Na desnoj obali Save, kuda se prevezoše splavi (tada još nije bilo mosta) bijahu u pripravi troja kola, te veselo, pače pjevajući, prispješe planinci (danas kažemo planinari) u Samobor.”

Slijedi opis kako su se porazmjestili na spavanje, a zatim sam uspon: “Oko 7 sati bijaše društvo u Rudah, oko 8 i pol na Oštrc 2298 stopa nad morem. Premda je to napram alpinskom velegorju neznatna visina, to se ipak ovaj brieg, kako mu i ime kaže, odlikuje svojom strminom, oštrinom, te spada među teže pristupne briegove naše domovine… Nastaviv ovaj put plješivičkom cestom, krenu društvo na sam vrh Plješivice 2470 stopa visoku, kamo iza pospješnog penjanja oko 2 sata popodne prispije… Povratak u Samobor pješke bijaše ugodan i lastan, a dobra večera u čitaonici priređena, završi zaista ugodan, premda trudan dan… Pjevalo se i veselilo do devete ure, našto se društvo iza srčana oprosta od prisutnih Samoboraca raziđe na počinak. Sutradan povratak jutarnjim vlakom.”

Pedantni Pilar je na tom prvom organiziranom pohodu, uz pomoć instrumenata što ih je sa sobom ponio, izradio tablicu s vrijednostima temperature, tlaka i nadmorske visine na važnijim visinskim točkama. Ta se tablica i danas čuva u zagrebačkom Prirodoslovnom muzeju kao dokument o smislenoj “laznji” prethodnika današnjeg planinarstva.

Prvi “hapedaši” planine su proučavali uglavnom individualno, svaki s gledišta struke kojoj je pripadao, ali su u programu HPD-a bili zacrtani i društveni izleti i tako je to krenulo te se održalo do današnjih dana.

Prije ovogodišnjeg pohoda za sve njih na rukometnom igralištu u Rudama priređen je prigodni program za koji se pobrinuo KUD Oštrc. Tamo su sve okupljene pozdravili gradski pročelnik za društvene djelatnosti Juro Horvat, potpredsjednik Planinarske zveze Slovenije Mirko Eržen i predsjednik Hrvatskog planinarskog saveza prof. dr. Hrvoje Kraljević. Hrvatski planinarski savez i Planinarska zveza Slovenije posljednjih godina vrlo intenzivno surađuju i međusobno su često prisutni na ovakvim obljetnicama.

“Tragom prvog izleta Hrvatskog planinarskog društva po Samoborskom gorju 1875.” planinari se već 60 godina unatrag, ali svakih 10, odnosno 5 godina okupljaju na ovoj trasi. Pohod je iniciralo Hrvatsko planinarsko društvo Japetić iz Samobora, pa je u povodu toga na igralištu u Rudama bila postavljena i prigodna izložba.

Izvor: http://www.radiosamobor.hr/