Vedra i vesela Anja – pobjednica leukemije!

anja2

Pobjediti leukemiju sa samo 16 godina, uvelike je razlog za iskoristit život u punom smislu te riječi, a varaždinka Anja Vresk upravo to i radi!

Nakon duge i teške bolesti, kemoterapije u kojoj je izgubila kosu, lječenja u Zagrebu te napuštanja od strane prijatelja, Anja se vratila kao pobjednica.

Jednostavna i skromna sebe je opisala kao:
šesnaestogodišnja cura, puna optimizma. Perfekcionist koji uživa u životu najviše što može. Uvijek nasmijana! Trenutno završava drugi razred, a u slobodno vrijeme bavi se fotografijom.
Međutim, samo nekoliko mjeseci unazad priča je bila drugačija:
Sve je počelo s temperaturom 40 koja je neprestano trajala punih 6. mjeseci, do kad nisu uspjeli dijagnosticirati leukemiju podtipa ALL. Kada je dijagnoza postavljena nestali su i „prijatelji“. Svaka čast iznimkama, no njih bi mogla nabrojati na prste jedne ruke, možda bi mi i ona bila previše. Svi su otišli svojim putevima, no imali su svojih razloga i ne osuđujem ih radi toga. Imala sam obitelj i nekolicinu prijatelja koji su bili tu kroz čitav period i pomagali mi. Zahvaljujući njima uspjela sam i neopisivo sam im zahvalna što su me trpjeli i u najtežim trenucima. Nastojali su da mi olakšaju cijeli taj period. Bilo je teško, ali je gotovo!
Leukemiju Anja smatra najtamnijom, ali i najsvijetlijom točkom svoga odrastanja. Ali je bolest ostavila pozitivan trag.

Svi misle da je leukemija loša i uistinu jeste. Ubija te, doslovno! Imaš i psihičkih i fizičkih problema, od gubitka kose do gubitka prijatelja. Ali sve je to u glavi! Dokazala sam si da se može preživjeti sve, čak i kad se nađeš oči u oči sa smrti! Leukemija me izgradila kao osobu, napravila me boljom, pozitivnijom, pomogla mi je pronaći samu sebe i svoje životne ciljeve. Naučila me što je važno u životu i kako se nositi sa svime, kako naći nešto pozitivno u svemu!
U svemu tome uz Anju su bili roditelji i brat, koji su je držali u pozitivnom raspoloženju. Uz nekolicinu prijatelja kojima je čak zabranila da dolaze, Anja je bila okupirana sa djecom koja su bila na odjelu.
Okupirala sam se gledajući djecu na odjelu, njihov osmijeh, stalan osmijeh na licu bez obzira na ono čime se nose. Prijatelji koje sam tamo upoznala mi više nisu bili samo prijatelji, nego SVE. Jer su bili jedini koji su me zapravo do kraja shvaćali, a ne samo klimali glavom iz sažaljenja – ističe Anja.

Ova vesela varaždinka danas na pitanje kako je odgovara sa „odlično!“ jer se tako i osijeća. Uvijek nastoji biti vesela i nasmijana, te pomoći drugima da nađu sreću i način da u svemu vide nešto pozitivno.Svoje slobodno vrijeme u pauzama od učenja posvećuje fotografiji, pri čemu naglasak stavlja na skate i bmx sportove kao glavne motive. Želja joj je jednog dana studirati matematiku i fiziku na PMF-u.
- Okružena ljudima do kojih mi je stalo, baveći se fotografijom i uživajući u životu i mladosti. U konačnici, nadam se da budem sretna i zadovoljna sa sobom i onime što sam postigla u životu, kao što sam i sada! – jednostavno i veselo zaključila je Anja.